Priča o Duginom mostu

Kako su list papira, osobni gubitak psa Majora i tuga doveli do priče koja je dotakla milijune vlasnika koji tuguju zbog gubitka svojih ljubimaca!

Sve više članova moje obitelji odlazi do Duginog mosta. Kakvi će to jednom biti susreti!

Devetnaestogodišnja Edna Cylne, 1959., iz Škotske upravo se oprostila od svog labradora Majora. Često mu je pričala i govorila je da ju on razumije bez treninga, onako kako svi mi znamo da nas naši ljubimci razumiju. Mnogo je to više od "mijau" i "vau". Ja ću uvijek reći da nas čitaju kao otvorenu knjigu i da oni nas poznaju bolje nego mi poznajemo samo sebe.

A zato i zaslužuju da mi naučimo "njihov" jezik kako bismo mogli komunicirati na još dubljoj razini (o veterinarskom biheviorizmu i kako pomažem vama da razumijete što vam vaš ljubimac govori još ću pisati).

Nakon rastanka, imala je potrebu nešto napisati. I sama je jednom rekla da je osjećala kao da ju Major navodi na to. Uzela je list papira, obrisala gumicom rečenice koje je prije toga pisala njezina sestra, i napisala "Rainbow bridge". U taj kratki tekst prelila je ono što nikad ne umire-NADU. Nadu da ćemo se jednom svi opet susresti s našim ljubimcima koji naš čekaju kod Duginom mosta, da zajedno krenemo dalje. Jer tamo oni imaju sve- ponovno su mladi, zdravi, bez boli. Nepregledne livade, sunce, hrana i igra. Ali fali im onaj jedan najvažniji djelić koji su ostavili na Zemlji- njihov čovjek!

Jedna od predivnih i dubokih izreka glasi: " Naši ljubimci su nama samo djelić našeg života. Ali mi smo njima njihov cijeli život!". Često zastanem i razmislim o tome, posebno kada me moje njuške dovedu do ruba živaca. Oni su sa mnom kratko, prekratko i ja jesam njihov život. Mene čekaju, meni se vesele. Meni dođu po maženje, utjehu i osjećaj sigurnosti! I važnije od toga što će biti kada odu, je kako ih tretiramo danas. Sad. Sutra. Neka ti njihovi životi budu puni ljubavi i pažnje jer je to ono što oni nama nesebično daju svaki dan-i kada smo ružni, tužni, ljuti, lijepi, sretni. Ali vratimo se na priču o Duginom mostu i Edni. Pokazala je taj list papira mami, a kasnije i suprugu koji ga je objavio. Edna je odbila prepisati taj tekst na ljepši papir i bez ispravaka-kaže da je baš onakav kakav treba biti i da je u njemu Majorov duh.

Autor slike i teksta: Edna Clyne

Prenosim (prijevod) teksta o Duginom mostu:

" Na ovoj strani raja nalazi se mjesto pod imenom Dugin Most. Kada životinja napusti ovaj svijet, posebno ako je bila bliska s nekime na zemlji, odlazi do Duginog mosta. Za naše posebne prijatelje tamo su livade i brda da mogu trčati i igrati se zajedno. Obilje hrane, vode i sunca da im bude toplo i ugodno. Sve životinje koje su bile bolesne ili stare vraćaju svoje zdravlje i snagu, one ozlijeđene potpuno se oporavljaju i tamo su onakvi kakvima ih se sjećamo prije njihovog odlaska u raj. Sretni su i zadovoljni, ali nedostaje im jedna mala stvar. Svakome nedostaje netko jako posban koga su morali ostaviti za sobom. Svi oni trče i igraju se, ali doći će dan kada će zastati i pogledati u daljinu, oči će zasjati, tijelo će se zatresti. Odjednom će otrčati od čopora, žurno preko trave, noge će ih nositi sve brže i brže, a kada se ti i tvoj posebni prijatelj napokon opet sretnete, zagrlit ćete se puni sreće i radosti jer više nikada nećete biti razdvojeni. Ti i tvoj ljubimac ste u suzama. Rukama miluješ njegovu glavu i pogledaš u te tople oči, od koji si predugo bio razdvojen u životu, ali koje su zauvijek ostale u tvom srcu, i onda zajedno prelazite preko Duginog mosta."

Na ovako lijepu priču nadodala bih nekoliko misli i stihova koje podijelim s vlasnicima i koji su i meni utjeha. Ako ste izgubili ljubimca ili se pripremate na rastanak, neka vam ovaj tekst donese mir i spoznaju da ovo nije "zbogom" nego "do sljedećeg susreta"!

"Da te ljubav mogla spasiti, živio bi zauvijek!" (Meni najdraža i najljepša izreka).

" Jednog dana ponovno ćemo vidjeti svoje životinje u vječnosti Kristovoj!" (Papa Pavao VI., tješeći dječaka kojem je uginuo pas).

I moji najdraži stihovi (ostavljam engleski original):

"You'll meet me in the light

I know you can't see me, but trust me I'm right here.

Although I'm up in heaven,

my love for you stays near.

So often I see you crying,

many times you call my name.

I want so much to lick your face and ease some of your pain.

I wish that I could make you see

that Heaven indeed is real,

If you could see me run and play

how much better would you feel.

But our loving God has promides me

that when the time is right,

you'll step out of the darkness and

meet me in the light! "

Koje su vaše najljepše izreke, misli, priče ili citati koje želite podijeliti s drugim vlasnicima da im olakšate tugu i podsjetite ih da je ovo sve samo do sljedećeg susreta?

Ovo je poklon koji sam dobila od mog dragog prijatelja, u trenutcima tuge zbog oproštaja od naše Zarice (u sredini). Tuga se pretvorila u osmijeh i ovaj poklon stoji u dnevnom boravku kao podsjetnik na sve divne trenutke. Hvala ti dragi A.!

Za kraj ću samo objasniti zašto je ova slika izvor tolikog smijeha.

Lijevo je moj Pasha koji mi je podario 15 godina divnog zajedništva i ako postoje "srodne duše", on je bio moja. Ujedno i glavni krivac zašto sam nepovratno postala zaljubljenik u dušu i srce njemačkih ovčara.

U sredini je naša Zarica, mali nasmijani pas (da, to je njezin stvari trademark osmijeh!) koja je u naše živote ušla sasvim neplanirano, a i oproštaj je bio takav u njezinih 14.5 godina.

A Severus Snape? Glumac Alan Rickman je bio jedan od mojih najdražih glumaca i isto je preminuo prije nekoliko godina. Međutim, ja sam generacija odrasla na Harry Potteru i Severus Snape je bio moj najdraži lik. I moj A. vjerojatno ima PTSP od mene i Severusa Snapea.

Kada sam vidjela ovu sliku u glavi mi se stvorila ovakva slika: Dugin most, predivna livada, Pasha i Zara opet skupa u igri...i Severus Snape koji govori: "There will be no foolish tail wagging or silly barking in this place!". Ako ste Potterhead, odmah znate o čemu govorim i koja je ta poznata scena u kojo prof. Severus Snape ulazi u učionicu!

A tako se najlakše i nositi s gubitcima-kroz lijepa sjećanja i smijeh!

Ps. Edna Clyne je i dalje živa, a njezin recept kojim se lakše preboli gubitak je-nabavi novog ljubimca!

To je tema o kojoj ću sigurno još pisati.

Sretan Uskrs svima koji slavite. I zadržimo NADU u taj vječni život i ponovni susret!

Ova objava je objavljena i u:

*VetKat Approved! Veterinary Advice and Support grupi podrške: https://www.facebook.com/groups/561155743748515

*Fb profilu Katarina Žumbar i Vet Kat

Skraćene objave objavljene su i na TikToku i Instagramu (@vetkatapproved).