Zašto Grad Zagreb ne voli mačke i lovnu divljač?

Onog trenutka kada se vijećnici počnu igrati sa zakonskim uredbama koje utječu na tisuće živih bića, bez razmišljana o tome kako to utječe na zdravlje i dobrobit živih bića, vrijeme je da svi glasno viknemo: TKO TO U ZAGREBU, I ZAŠTO, NE VOLI ŽIVOTINJE?

Ne šalim se-ako netko zna koja je osoba ili barem stranka predložila te skandalozne izmjene Odredbe, molim vas da mi javite. Jer ta osoba/e ili ne znaju ništa o skrbi za živa bića ili znaju, ali ih to ne zanima. A kada odluke donose neznalice i osobe bez empatije, to ne može nikada biti dobro ni za životinje ni za prirodu, ali ni za građane! O čemu se radi?

Grad Zagreb otvorio je javno savjetovanje o prijedlozima izmjena Odluke o držanju kućnih ljubimaca i postupanja s divljim i nevlasničkim životinjama.

Svoj glas možete dati još danas, a upute možete pronaći na objavi Udruge mačke i mačori zagrebačkih ulica!

Link: https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=pfbid02mSoKdGz9fGXq774KRS9X7fMPnu156M4jNCVDXsPttJbz9UhNYWPP4H97pfY4GZGl&id=61569805915982

Grad Zagreb se pokušava osloboditi financijskog tereta koji je nastao kao posljedica neodgovornog vlasništva i potpune pasivnosti i nepripremljenosti gradskih otaca da se uhvate u koštac s mentalitetom gdje je kastracija neprirodno zlo, a izbacivanje skotnih ženki i davljenje mačića i štenaca u kantama ili bacanje u kontenjere nešto prirodno i, očito, nepodložno konkretnim drakonskim kaznama.

Jedna odbačena uz cestu. Ona je imala sreće i brzo našla stalni dom. A što s onima koji nisu te sreće?

Također, pokušavaju "outsourcati" dio divljih životinja na skrb lovaca i lovačkih udruga. Recimo da sam pozitivna i da životinjama ne bi najbrže i najlakše presudio metak, kako su oni to zamislili glede suradnje?

Tko koga zove? Tko izlazi? Tko plaća i koliko? Gdje se voze životinje? Tko im pruža njegu? Gdje su oporavilišta? Kako se provodi eutanazija? Tko kome odgovara?

Da mi je biti muha na zidu kada bi došlo pitanje prepoznavanja životinje.

Operater: Našli ste pticu. Kakvu?

Nalaznik: Smeđu s par bijelih točkica.

Operater: Pročitat ću vam popis lovne pernate divljači pa recite kada čujete naziv te ptice!

Nalaznik: Čovječe, ima perje, kljun i dva krila. Što ja znam koja je? Operater: Gospodine, ako ne znam koja je vrsta ne znam da li zovem one koji oporavljaju ili one koji pucaju! Potrudite se malo! I još puno pitanja bez odgovora. Najvažnije je da se pravi ražanj, a zeko još skakuće po šumi. Moj entuzijazam glede brige i skrbi lovaca o životinjama se ponekad probudi, a onda vrlo brzo splasne. Posljednji primjer su Brijuni: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/uhicen-bivsi-ravnatelj-brijuna-nezakonit-lov-prigusivac-zloupotrebe-15707536

Kad ti u zakonu (o lovstvu) piše da je to sportska i turistička djelatnost, kako tu još PR-ovski ugurati i brigu o životinjama?

A zašto je problematičan dio koji se tiče izostanka sufinanciranja kastracija slobodnoživućih mačaka?

Moja šetnja kroz Miami Beach odmah je postala ljepša nakon što sam vidjela ovaj znak! "Mačja kolonija pod nadzorom. Samo registrirani hranitelji. Molimo vas da ne hranite mačke. Ova kolonija je dio programa "Uhvati-steriliziraj-vrati".

Slobodnoživuće mačke su bile "nečije" ili potomci tih nečijih vlasnika koje su neodgovorni vlasnici odbacili i izbacili. Te mace imaju čak i svoj zakonski zaštićeni status koji kaže da se slobodnoživuće mace ne smiju uznemiravati i raseljavati. Jedini način da se kontrolira populacija tih maca (jer nikad ne znaš tko će, gdje i kada iskcrati još neku nesretnicu ili nesretnika) je planska, sistemska i redovna kastracija. Jedna kastracija ne samo da (doslovno) spašava život, nego i smanjuje prijenos mačjih zaraznih bolesti. Spriječava nova legla i nove nesretnike. Smanjuje postotak oboljevanja i ozljeda jer se smanjuju rizična ponašanja. Omogućava macama da žive duže. Da formiraju stabilne kolonije. Da se ljudi dobrog srca brinu o njima bez straha da će za par mjeseci od 10 mačaka nastati 30.

I te mace MORAJU biti na teret jedinica lokalne samouprave, ne na teret udruga i građana (koji već ionako kroz poreze i prireze uplaćuju i za plaću osobe koja radi u komunalnom redarstvu i trebala bi se baviti prevencijom, otkrivanjem i kažnjavanjem neodgovornog vlasništva te hvatanjem i vođenjem nevlasničkih životinja na kastracija).

Očekivanje da se može registrirati i obilaziti dovoljno službenih hranilišta ili da mace znaju koja su službena, a koja neslužbena hranilišta (pa one sa neslužbenih valjda smatramo smećem) je jedan veliki apsurd. Gradovi bi se najradije toga nekako riješili jer puno košta. A košta toliko i svake godine sve više jer ti isti gradovi ne žele provesti zakonske kontrole niti kazniti svoje potencijalne glasače. Prave borbe za mace se vode na ovakvim raspravama i za prikupljanje sredstava za kastraciju. Zahvat koji doslovno spašava život. Obrada jedne (zdrave) mace košta otprilike 100 eura (zahvat, cijepljenje, čišćenje od parazita). Sljedeći put kada vidite macu s trokutićem na uhu, sjetite se da je to znak kastrirane slobodnoživuće mace. Mace koju su, najčešće, volonteri ulovili, kastrirali, izliječili i vratili na njezino mjesto. I o toj maci obično netko i brine.

Ovo je bila maca Minnie. Maca koju je spasila Udruga za zaštitu životinja Fenix. Izliječila, kastrirala (vidi vrh uške) i udomila.

Sjetite se i tih 100 eura. I koliko mačaka uhvati i kastrira samo jedna udruga, nadajući se da će doći dovoljno donacija da pokrije te troškove. 30 mačaka je 3000 eura. Bez hrane. Bez drugih troškova. Ali spašavaju se životi!

U Hrvatskoj se ne naplaćuje udomljavanje mačaka, ali to ne znači da ti ne može postati dio kruga dobrote. Kada dođeš udomiti macu, ostavi 100 eura donacije. Tih 100 eura će spasiti neku drugu macu! Moj kratki video na tu temu možete pogledati na:

Tik toku (@vetkatapproved) Facebooku:https://www.facebook.com/photo/?fbid=10164476377821907&set=pcb.10164476395731907

---

Osvrt koji sam poslala na savjetovanje:

NAČELNE PRIMJEDBE, KOMENTARI, PRIJEDLOZI I OBRAZLOŽENJA NA POJEDINE ČLANKE NACRTA PRIJEDLOGA

Prema važećoj Odluci iz 2018. godine, kao i predloženim izmjenama iz 2026. godine (u daljnjem tekstu: Prijedlog 2026.), uočavaju se određene nesukladnosti i nedorečenosti koje mogu imati negativne posljedice na dobrobit životinja, ali i na provedbu zakonskih obveza jedinica lokalne samouprave propisanih Zakonom o zaštiti životinja i drugim relevantnim propisima.

Predložene izmjene, osobito u dijelu koji se odnosi na postupanje s urbanim divljim životinjama i slobodnoživućim mačkama, zahtijevaju dodatna pojašnjenja, preciznije definiranje nadležnosti te jasnije operativne protokole kako bi se osigurala zakonita, učinkovita i humana provedba odluke.

Nekim se prijedlozima (ili brisanjem prethodnih odredbi) izravno krši Zakon o zaštiti životinja kao i zakonski akti koji jasno propisuju nadležnosti i obaveze jedinica lokalne samouprave.

1. Čl.1, Odluka iz 2018. godine navodi da se tom odlukom propisuju uvjeti i način držanja kućnih ljubimaca, način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i način postupanja s divljim životinjama koje se nalaze na području Grada Zagreba (urbane divlje životinje).

U Prijedlogu izmjena 2026. godine ( u daljnjem tekstu: Prijedlog 2026. ), prethodna je Odluka nadopunjena kroz st.2. koji kaže: “ Ova odluka ne primjenjuje se na divlje životinje koje se smatraju divljači i kojima se gospodari prema lovnogospodarskim planovima sukladno propisima o lovstvu”.

U Zakonu o lovstvu jasno je definirano koje se životinje smatraju divljači, a popis vrsta uključuje i životinje koje smatramo “urbanim divljim životinjama” jer su se izvrsno prilagodile suživotu u urbanim sredinama.  Problematičnost ovog stavka je primarno u:

1. činjenici da se Zakon o lovstvu ne bavi urbanom divljači kojom se ne gospodari unutar lovišta i koja boravi vrlo blizu čovjeka. U Zakonu o lovstvu propisano je gospodarenje divljači u lovištima i pravila i obaveze lovočuvara i lovaca u brizi oko divljači.

2. Ako građani pronađu ozlijeđenu (urbanu) divlju životinju koja je klasificirana kao lovna divljač, da li to znači da:

a ) Da li će građanin moći biti kažnjen jer je uznemiravao (urbanu) divljač- prema zakonu o lovstvu približavanje gnijezdima ili mladunčadi, kao i ometanje lova i hranilišta su kažnjivi novčanom kaznom, a iznošenje divljači iz lovišta se smatra krivolovom i krađom? Konkretno, građanin koji pronađe ozlijeđenu kunu i odveze ju dežurnom veterinaru da pomogne životinji (možda i o svom trošku, jer u 1 ujutro ne može dobiti ni jednu odgovornu osobu da izađe na teren), postaje lovokradica i krivolovac?

b ) Nadležnost za zbrinjavanje bi, prema Prijedlogu 2026. , onda prešla na Lovačka društva? Da li lovačka društva imaju osobu koja je dostupna od 0-24? Da li imaju logistiku za prihvat i oporavak pronađenih divljih životinja (uključujući i dovoljne kapacitete da im pruže adekvatni oporavak (oporavilišta))? Kada bi se oporavljene životinje vraćale u prirodu, gdje bi ih vraćali- u lovišta (za daljnji lov ili ? Imaju li ugovore s veterinarskim organizacijama (i kojima) za liječenje i zbrinjavanje takvih životinja? Na koji način bi se provodilo “usmrćivanje” teško ranjene životinje kojoj nije moguće pomoći-humanom eutanazijom u veterinarskim organizacijama (kojim?) Ili popularnim metkom (u tom slučaju, protivno Zakonu o lovstvu koji propisuje kada i na kojim udaljenostima od kuća se smije koristiti vatreno oružje)? Kome bi lovačka društva bila odgovorna i na koji način bi se vodila evidencija prijava i rješavanja predmetnih prijava? Da li bi osoba (lovac) koja izlazi na teren bila obavezna proći dodatne edukacije kako bi uopće mogla odrediti da li se životinji može ili ne može pomoći? Lovci ozlijeđene životinje u lovištima ne nose veterinarima niti obično imaju potrebna znanja o hvatanju i manipulaciji s takvim životinjama.

c) Da li bi sve kontakt službe (uključujući i djelatnike 112 koje nalaznici ozlijeđene životinje često pozivaju kada nisu sigurni koga treba nazvati) bile informirane o tome koja životinjska vrsta spada u koju kategoriju i za koga će se zvati Gradsko sklonište, a za koga lovačko društvo?

Komentar: Predložena nadopuna ne može i ne smije biti prihvaćena zbog nedovoljno jasnih i nedorečenih odredbi Zakona o lovstvu, kao i zbog nejasno definiranog ustroja lovačkih društava. Za prihvaćanje ovakvog prijedloga prethodno bi trebalo jasno definirati odgovornosti, postupanje na terenu, način zbrinjavanja životinja, suradnju između Grada, lovačkih društava i veterinarskih organizacija, postupke oporavka i eutanazije, kao i financijske i organizacijske uvjete provedbe.

A najvažniji razlog zbog kojega zakonski, ali i etički ovaj stavak nije prihvatljiv je znatno narušavanje dobrobiti životinja jer prema ovoj stavci se podrazumijeva da nalaznik mora znati u koju kategoriju spada pronađena životinja, mora znati koga nazvati, a to isto znači da veliki broj životinja neće dobiti adekvatnu pomoć jer je lovnu divljač dopušteno odstrijeliti, zar ne?

Prije eventualnog usvajanja potrebno je jasno definirati:

• nadležnosti svih uključenih dionika,

• operativne protokole postupanja,

• način zbrinjavanja i rehabilitacije životinja,

• suradnju između Grada, lovačkih društava i veterinarskih organizacija,

• način evidencije i nadzora,

• financijske i organizacijske uvjete provedbe.

2. Čl.13 Prijedloga 2026. “Kontrola razmnožavanja pasa provodi se u skladu s Programom kontrole populacije napuštenih pasa u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba 8/23).“

OSVRT: Iako Grad sufinancira mikročipiranje i/ili kastracije vlasničkih pasa, u pogledu kontrole mikročipiranja gotovo u potpunosti se oslanja na etičnost samih vlasnika. Koliko je to dobra i uspješna praksa, govori broj napuštenih pasa,pasa samošetača bez čipa i odbačenih legla. Grad Zagreb bi trebao razmisliti o ciljanim akcijama terenske provjere stvarnog stanja i adekvatnom kažnjavanju vlasnika koji nisu iskoristili ponuđene pogodnosti (sufninanciranje) i odradili svoju zakonsku dužnost. Kroz pravilno odrađene provjere i naplatu kazni neodgovornim vlasnicima, ta bi se sredstva mogla preusmjeriti u zbrinjavanje napuštenih životinja, a istovremeno bi se stvarni postotak označenih pasa znatno povećao. Kroz određeni vremenski period postigao bi se kontinuirani pad troškova koji se vežu uz zbrinjavanje napuštenih pasa jer bi vlasnici morali preuzeti odgovornost za svoje ljubimce.

Predlaže se:

• provođenje ciljanih terenskih kontrola mikročipiranja i kastracije,

• sustavnije provođenje zakonskih sankcija za neodgovorne vlasnike,

• kontinuirano praćenje stvarnog stanja na terenu.

• 
  

Takvim pristupom povećao bi se broj označenih životinja, smanjio broj napuštenih pasa te dugoročno smanjili troškovi zbrinjavanja koje snose građani putem proračuna.

Čl.3 Prijedloga 2026. o kontroli razmnožavanja mačaka. sufinanciranjem troškova označavanja injektibilnim transponderom i sterilizacije vlasničkih mačaka, te sterilizacijom slobodnoživućih mačaka na odobrenim hranilištima iz članka 18. Odluke koje provodi Ustanova Zoološki vrt Grada Zagreba. Propisuje se da se sufinanciranje troškova označavanja injektibilnim transponderom i sterilizacija vlasničkih mačaka provodi na temelju javnog poziva za iskaz interesa veterinarskih organizacija i veterinarskih praksa za provedbu subvencioniranog postupka označavanja i sterilizacije vlasničkih mačaka na području Grada Zagreba, te da o objavi istog odlučuje gradonačelnik Grada Zagreba za svaku tekuću godinu ovisno o raspoloživim proračunskim sredstvima.

OSVRT/KOMENTAR/PRIJEDLOG:

1. Podržavam odluku o sufinanciranju kastracije mačaka, kao i sufinanciranje označavanja mikročipom (što će relativno brzo postati i zakonska obaveza na razini EU).

Međutim, treba napomenuti nekoliko važnih točaka:

-Grad Zagreb bi trebao potpisati ugovore sa većim brojem veterinarskih organizacija za kastraciju (i označavanje) 3 skupine mačaka: vlasničke, na registriranim hranilišta i za slobodnoživuće mačke jer su trenutni kapaciteti daleko premali da bi se mogli provoditi ozbiljne, planske i sistematizirane akcije kastracije (primarno kroz programe “Uhvati-steriliziraj-vrati”). Veterinarske ambulante nemaju kapacitet ni dovoljno ljudi da u kratkom roku prime i obrade veliki broj mačaka (tu uključujem i Dumovec).

-iz gore navedenog jasno je da i dalje postoji VELIKI problem s ekspanzijom mačje populacije (primarno zbog neodgovornog vlasništva koje nije adekvatno kažnjavano). Grad Zagreb bi realni proračun trebao stvarati na temelju ukupnog broja odrađenih kastracija u nekoj godini (a tu uključujem i sve Udruge koje djeluju na podučju Grada Zagreba) i računati da je stvarna potreba još barem 2-3 puta veća od broja odrađenih kastracija

-podsjećam i Grad Zagreb da je dužnost svake jedinice lokalne samouprave da u potpunosti snose trošak zbrinjavanja nevlasničkih životinja (a te troškove snose porezni obveznici) i da Udruge većinski vlastitim i doniranim sredstvima odrađuju posao koji bi trebale odrađivati sve jedinice lokalne samouprave.

B) Problematični dio ovog Prijedloga je sljedeći: “(…) sterilizacije vlasničkih mačaka, te sterilizacijom slobodnoživućih mačaka na odobrenim hranilištima”.

Pojašnjenje pojma slobodnoživućih mačka, koje imaju i zakonsku zaštitu i zabranjeno ih je bez razloga razmještati i uznemiravati, su mačke koje su imale vlasnike i vlasničkom neodgovornošću su završile na ulici. Neke slobodno živuće mačke su prva generacija, ima i onih koje othranjuju već nekoliko generacija u svojstvu slobodnoživućih mačaka.

Grad Zagreb nema razvijene planove adekvatne terenske kontrole i pohvalno je što se planira provoditi sufinanciranje mikročipiranja i kastracije, ali ponovno se vraćamo na to da uspjeh ovisi o etičnosti i odgovornosti vlasnika, što se do sada ni kod pasa ni kod mačaka nije pokazalo kao formula za uspjeh. Osim u slučajevima kada postoji :edukacija, financijska pomoć, ali i provjera i kažnjavanje onih koji se oglušuju na prve 2 stavke.

Nadalje, registriranih hranilišta nema dovoljno, proces registracije (poziv) se ne provodi dovoljno često, lokacije znaju biti neodgovarajuće zbog čega se ne odobravaju zahtjevi-a mačke su i dalje na ulici. Štoviše, najveći broj slobodnoživućih mačaka uopće nije na hranilištima!

S (veterinarsko) biheviorističke strane, mačke su iznimno teritorijalne životinje i stabilna kolonija vrlo teško prima nove mačke u svoj “čopor”. Time veliki dio odbačenih mačaka ostaje na periferiji i ako ih volonteri ne primjete i ne uspiju uhvatiti na vrijeme,obično stradaju.

Izostavljanjem slobodnoživućih mačaka van registriranih hranilišta iz plana za sufinanciranje kastracije  (a posljedično i liječenja )zapravo se direktno krši Zakon o zaštiti životinja, kao i zakonske obaveze JLS-a koji mora pružiti skrb svim nevlasničkim životinjama. Osim direktnog utjecaja na dobrobit životinja, omogućava se nastavak začaranog kruga prijenosa mačjih zaraznih bolesti, mačaka i mačora koji će opetovano dolaziti na liječenje zbog ozljeda nastalih kroz borbe (teritorijalnost, partneri), ekspanzija populacije tih mačaka-a sve to se može regulirati kroz planske kastracije. Ukidanjem potpore u vidu kastracije za slobodnoživuće mačke van registriranih hranilišta je odluka koja pogađa tisuće i tisuće mačaka samo na području Grada Zagreba!

Na temelju prikupljenih iskustava iz gradova i zemalja koje su uspjele pod kontrolu staviti svoje populacije slobodnoživućih mačaka, najznačajniji način dugoročne kontrole populacije (što za sobom povlači i manje slobodnoživućih mačaka i značajno manja izdvajanja za njihovo zbrinjavanje) su upravo programi poput “UHVATI-STERILIZIRAJ-VRATI”.

Teret provođenja akcija koje su pod nadležnosti JLS-a NE SMIJE pasti na leđa volontera i građana koji već ionako odvajaju za brigu o životinjama kroz donacije. S druge strane, kada bi se provodile kontrole i kažnjavalo neodgovorno vlasništvo, bilo bi manje napuštenih životinja i više sredstava koje bi se mogle iskoristiti za dodatne kastracije.

Iz tog razloga je ova izmjena potpuno neprihvatljiva sa više stajališta : dobrobit životinja, etika, prevencija zaraznih bolesti, kontrola razmnožavanja i prividno smanjenje troškova koje ubrzo postaje ogroman gradski problem za čije bi rješavanje, već kroz godinu dvije, trebalo izdvojiti višestruko veći iznos nego da se odobre sredstva za programe “Uhvati-steriliziraj-vrati”.

ZAKLJUČAK:

Posebno je važno:

• jasno definirati nadležnosti i protokole postupanja s urbanim divljim životinjama,

• osigurati učinkovit sustav kontrole odgovornog vlasništva,

• omogućiti sustavnu i dostupnu kastraciju slobodnoživućih mačaka,

• osigurati dugoročno održiv model financiranja i provedbe mjera zaštite životinja.

S poštovanjem,

Katarina Anne Žumbar,

DVM, CVA,CVFT,CFT,CTP,CHT,CPLC