Smiju li lovci ustrijeliti psa ili mačku?
- Katarina Anne Žumbar, dr.med.vet, CVA,CVFT,CFT,CTP,CHT,CPLC
- 26. ožu
- 5 min čitanja
Ne smiju, kratko i jasno. Ali zašto se uopće usuđuju o tome govoriti u javnom prostoru?
Pretpostavljam da misle da se zakoni RH na njih ne odnose, što se, na sreću, počelo mijenjati.
Nadalje, vrlo je upitno koliko su upoznati s zakonodavstvom koje je usko vezano uz lov, ali i uz zaštitu životinja. Ili Kazneni zakon. Pa i uz lokalne Pravilnike i Odredbe koje se tiču njihovih prebivališta.
Kroz komentare na javnim objavama jasno je da ima onih koji sanjaju (ili to i rade) da pse i mačke rješavaju metkom jer su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu, a njih zasvrbili prsti da nešto ubiju.
Stravično, a onda je dalje poražavajuće da su većinom (sudeći prema komentarima) protivnici KASTRACIJE u svrhu kontrole populacije i da i dalje javno dijele nazadna mišljenja da je kastriranje "neprirodno", da se životinje moraju "ostvariti" (valjda kao roditelji ... vide sve pse i mačke koji planiraju zajedničku budućnost, imena za buduće bebe, plan otplate kredita za novu kuću...) i da je život nekastriranih životanja idealan dok su kastrirane životinje "u patnji, na najnižim granama hijerarhije i općenito je to ružan i težak život". Ovo je direktni citat jerdnog komentatora (lovca) koji se hvali da profesionalno radi sa psima i da ima uzgoj mačaka. Tužno i žalosno, a još je tužnije ono što slijedi u nastavku.
Unatrag nekoliko dana iskaču mi objave (tekstualne i videozapisi) različitih lovačkih udruga i portala, a vruća tema su "MAČKE U LOVIŠTU".
Jedan gospodin s kojim je intervju objavio Podravski List na Tik toku (video niže) je svoju priču započeo konsternacijom i konstatacijom da ako si "kao lovac odstrijelio mačka ili psa-gotov si". Nije to osudio. Nije rekao da to nije način rješavanja neodgovornog vlasništva ili ničijih životinja. Reklo bi se da njega žulja što akcija ima pravnu (i moralnu i etičku) reakciju- napraviš nešto protuzakonito i la-pa-pa dozvola i oružje* ( u praksi je balada drugačija jer se lovačka društva često prave i slijepi i gluhi i nijemi na prijestupe svojih članova. Skoro sketaški, što bi se reklo! Ali dođe maca na vratanca kad tad...).
Kada već lovci vole biti najveći zagovornici prava i zaštite životinja u RH (samo onih koje im trebaju za zabavu, turizam...i rijetko za stvarno gospodarenje), krenimo redom uz apel da prvo očiste u svojim dvorištima!
Zakonom o zaštiti životinja, Kaznenim zakonom, Zakonom o veterinarstvu i nekim lokalnim odredbama jasno je definirano što se treba napraviti ako se naiđe na ljubimca koji na javnim površinama (ili na privatnim koje nisu u vlasništvu vlasnika ljubimca) boravi bez nadzora i svojim prisutstvom ugrožava ljude ili životinje. Pas ne mora biti agresivan da bi ugrožavao druge-dovoljno je da iskoči na cestu ili da životinje u panici krenu u bijeg i nastanu štete i ozlijede.
Isto je tako definirano kako se kontrolira populacija, da psi moraju biti označeni mikročipom, da nalaznik treba obavijestiti nadležno sklonište (ili komunalnog redara ili nazvati 112 ako nema kontakte). Zakoni su jasno definirali i što se NE SMIJE raditi pa je tako mučenje, zanemarivanje ili zlostavljanje životinja jedan veliki NE. Lovci očito trebaju dodatnu poduku iz onoga "Ne znači ne".
Zakon o lovstvu je jedno divno štivo koje vrijedi pročitati. Navode što se ne smije, navode kazne, ali ne navode kako postupati. 2. Možda prvo provjeriti i prijaviti vlastite članove koji krše zakon? Dovoljno je pitati bilo koju udrugu koliko često nalaze mršave, ranjave, istraumatizirane lovačke pse po šumama i gorama? Nadalje, bilo bi JAKO zanimljivo otići u dvorišta lovaca i provjeriti da li svi psi imaju mikročip i da li su redovno cijepljeni. Oni bolji i vredniji, svakako. Ostali? Ne baš! Samo oni odgovorni lovci/uzgajivači svoju štenad donose na prve preglede, cijepljenja i čipiranja unutar zakonskog roka od 90 dana od štenjenja.
Gospodin je sigurno član nekog lovačkog društva ili udruge. Planiraju li ga drugi članovi prijaviti?
U Labinu je jedan lovac držao kuje i štenad istarskog i posavskog goniča na kratkim lancima u šumi. Horor kamp je otkriven sasvim slučajno kada su turisti pogrešno skrenuli i svojim očima vidjeli svako rebro na kujama, prazne zdjelice za hranu i vodu. Naravno da je išla prijava nadležnim službama. A najbolji dio je što je dotični prodavao štence na Njuškalu za 2-5 000 kn!
"Psima ne treba davati hranu par dana prije lova jer onda bolje love".
Šteta da lovci koji još uvijek zagovaraju i prakticiraju taj nepotrebni barbarizam sami ne odluče biti na ekstremnoj dijeti isto da bolje vide i bolje hodaju. Vrlo je jednostavno- imaš psa s izraženim nagonom i može on 90% vremena provoditi na kauču, ali kada uhvati trag on će ići za njim. One prizore više pasa u nekakvim sklepanim boksovima bez potrebne zaštite od vremenskih uvjeta, premaloj površini gdje su psi u vlastitom fecesu ne treba ni komentirati. Treba prijaviti!
Situacija s Lošinja- u obranu ovakvog načina "držanja" stali i kolege. Kome su ono puna usta zaštite životinja?! Krivolovim u krivolovu!
Kod mene u selu, gdje svi znaju svačija posla, svaku noć ide bam-bam-bam. I kad je lovostaj i kad nije. Netko će mi reći da se ne zna tko su ti krivolovci pa se da zaključiti da Black Hawk helikopteri noću izbacuju specijalce koji baš treniraju po našim šumama!
A evo jedne situacije gdje je jedan mladi lovac, tek je dobio dozvolu i nabavio oružje, htio u jednom lovištu vježbati na meti (uz prisutstvo jednog člana društva koji nije obavijestio ostale "društvenjake" da će otići malo pucati u metu). Nakon 3 pucnja, duboko u šumi, već su se stvorila 3 starija člana da provjere tko je to u šumi.
Iz toga zaključujem da oni jako dobro znaju kada i gdje se puca, a činjenica da nema prijava za krivolov znači da se vjerojatno i zna tko to krivolovi.
Zaštita prirode, životinja i gospodarenje divljači? Bitno da su problem mačke!
Vječita frustracija kako oni "ludi zaštitari ne vole lovce"! Možda ne bi bilo zgorega da se zapitate-a zašto?
Imala sam prilike upoznati puno lovaca i čuti kako razmišljaju. One koji doista žive lovstvo i koje cijenim mogu nabrojati na prste jedne ruke. Ovo drugo... recimo samo da bi psihotestovi trebali biti ozbiljna obaveza svake godine ako želiš imati vatreno oružje!
Upucati psa u njegovom vlastitom dvorištu? I onda se podiže zid šutnje! Da nije medija, puno bi toga završilo pod tepihom! 
Ne treba dugo tražiti da se pronađu ozbiljna kršenja Zakona od strane ljudi koji imaju dozvolu nošenja i korištenja vatrenog oružja!
Imam još lovačkih tema o kojima bi vrijedilo pisati. Na primjer, hvalisanje s novom optikom s kojom si tele pogodio u oko. Iznimno ljudski i muževno u nekom paralelnom svemiru...
Stranica Psi laju, karavane prolaze izvrsno je obradila više psihoanalitičkim pristupa lovu, lovcima i potrebi nekih da uživaju u krvoproliću. Vrijedi pročitati: https://www.facebook.com/profile/100064357405505/search/?q=lovci
Link na ovu objavu dijelim i na svojim društvenim mrežama. Pročitajte i podijelite svoja iskustva i mišljenja! #znanjejemoć
Zapratite me na:
Facebooku: @Katarina Žumbar i @VetKatApproved! grupi Tiktoku: @vetkatapproved Instagramu: @vetkatapproved
Komentari